Ljubav prema onima koji nisu sa nama!

Neki put u životu imamo priliku da kažemo našim bližnjima nešto. A šta ćemo onda ako smo ostali nedorečeni. Ako smo ostali bez prilike da im kažemo to što smo hteli, iz razloga što im se život iznenada prekinuo. A mi smo hteli, ali ...? Jedan od načina je ići na psihodramu!!!...a možda na neki drugi način.
Večeras sam inspirisan emisijom TLMZP, ili ti Tvoje lice mi zvuči poznato. Na sceni Nikola Rokvić u ulozi Toše Proeskog. Koreografija i interpretacija izuzetni. Različite reakcije su se mogle videti u publici, a i među članovima žirija. Neko okreće na šalu,a neko pokazuje suze. Suština je ista, vidi se tuga, samo što se na različite načine projavljuje. Svima nama je žao jednog izuzetnog pevača koji nije više sa nama. Svaka čast produkciji na ovome.
Pokrenut viđenim, postavio sam sebi pitanje, a koga bih ja voleo da vidim na sceni?
HmMMMMmmm???!!!
Ne znam ni sam od koga bih počeo?

Moje pokojne bake Rade i deda Pere, koje sam mnogo voleo.
Ili brata Branka, čiju smrt ni do danas nisam prihvatio.
Ili druga Stoleta, ili pokojnog vladike Hrizostoma.
Šta bih kome imao da kažem???

Baba, tebe često spominjem. I uvek iskoristim priliku da ispričam kako si bila jako duhovita. Uvek si me štitila od kritika drugih. Sada umem da primim kritiku i da je saslušam. U vreme kada smo bili zajedno i tvoja zaštitta mi je baš značila. Sećam se kada si me pitala za devojke...šta je s ovom, šta je s onom???...a onda je usledilo pitanje dal ću da se ženim?
...nastala je pauza u našem dijalogu...
A onda je usledio i moj odgovor...baba jel znaš od mog drugara brata?
Znam, kaže baka.
E on se zamonašio. Tako ću i ja.
P A U Z A
A onda je usledio čuveni odgovor - ćeš da ideš ti u PM - a inače ne sećam se da je ikada pre toga opsovala. ( možda i jeste, ali se ja ne sećam).
Sećam se i kada si svojoj drugarici Kati objašnjavala pravila Sumo rvanja.

Deda, nedavno sam te se setio i to scene kada si me vozio u kolicima. Kada bi primio penziju, vodio bi me da kupimo čuveni BENKO. I sada osećam taj ukus u ustima. Nekako sam se osećao u sigurnim rukama.

Dragi Branko, ufffffff - ovo mi je najteže palo. Ja sam samo još jedan u nizu koji ovo kaže. Nedostaješ. Kad god čujem zvuke harmonike, naježim se od glave do pete. Ti i instrument ste jedna duša bili. Voleo bih da mogu da se ispričam sa tobom i požalim na pojedince. Jer si ti mogao to razumeti i čuti.

Stole, iznenada večeras si se i ti pojavio. Kao i uvek što smo se iznenada sreli. Pre neki dan prolazim ulicom i iz kafane čujem "Prokleta je Amerika i zlato što sjaaaaaaa". Samo mi je neka jeza prošla kroz telo. I osmeh na licu mom. Setih se kada smo bili u gradu i sve je bilo gotovo i svirka i sve. Mi izlazimo i na stepenicama čujemo kako su pustili pesmu "Prokleta je Amerika...", a nas dvojica se vraćamo i igramo i pevamo, ceo kafić je odzvanjao od nas. A miiii...igramo i pevamo i veselimo se i radujemo...

Dragi vladiko Hrizostome, tebi ću posvetiti poseban post. Samo kratko, baš sam te voleo.

Nekako kao da sam vas sve ovim tekstom oživeo. Od svakog od vas sam mnogo naučio. Da volim, da dozvolim da budem voljen. Da se radujem i uživam u životu. Da budem duhovit...I JOŠ MNOGO TOGA.

Zahvalan sam Bogu na svemu što ste doneli u mom životu. Hvala vam što ste postojali. Ni sam ne znam šta bih rekao. S jedne strane tuga što niste tu, a s druge strane radost zbog susreta sa vama. Pa evo i ovako večeras.














Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Moja molitva

Kako sam smršao 20 kg

Obične stvari